Ovu temu sam odabrala zato što smatram da bi se o samoreguliranom učenju trebalo više govoriti te saznati više o samoj temi. Na koji način možemo potaknuti samoregulirano učenje i kako ga provoditi saznat ćete u ovom blogu.
Kognitivno-bihevioralno i eksplicitno poučavanje samoregulacije
Samoregulacija učenja ne znači da su učenici u potpunosti prepušteni sami sebi pri reguliranju vlastitog učenja. Potrebna im je pomoć nastavnika pri učenju i kontroli vlastitih procesa učenja, a kada im se omogući da uče i koriste strategije, aktivnije će procesirati materijal koji trebaju naučiti. Posljednjih desetljeća u školama se provode razne intervencije koje su usmjerene na poticanje samoreguliranog učenja. Ranije intervencije provođene su u okviru kognitivnobihevioralnih modela modifikacije ponašanja. Modifikacija se provodila na dva načina: programima koji suzbijaju negativno razmišljanje i ponašanje učenika ili izravnim poučavanjem vještina i strategija učenja i metakognicije.
Kao primjere kognitivno-bihevioralnih intervencija, Boekaertsova i Corno (2005) navode: terapiju inokulacije stresom (postupci upravljanja pažnjom i održavanja pažnje, kontrole emocionalnog uzbuđenja i anksioznosti, kojima se pomaže učenicima s problemima koncentracije i kontrole emocija), mentalne simulacije (učenici zamišljaju scenarij u kojem uspješno izvode zadatak pri čemu tijekom zamišljanja točno određuju gdje, kada i što rade i upravljanje motivacijom učenika za zadatke (kroz postavljanje ciljeva, uvjerenja o efikasnosti i atribucije).
Intervencije mogu uključivati izravno poučavanje učenika kognitivnim i metakognitivnim vještinama i strategijama koje pomažu pamćenju, nadgledanju razumijevanja pročitanog pri učenju nekog gradiva i vrednovanju naučenog. Izravnim poučavanjem strategija samoregulacije nastavnici učenicima daju direktne upute o tome kako i kada koristiti pojedine strategije, koje ciljeve postaviti i kako ih ostvariti te kako nadgledati korištenje strategija i pomak prema ciljevima.
Socijalno-kognitivni pristup
Novije intervencije samoreguliranog učenja u obrazovanju uključuju određena obilježja sociokulturalizma, kao što su učenje kroz aktivnosti koje razvijaju znanje iz određenog područja i vještine samoregulacije, uporaba tehnoloških alata za posredovanje u učenju te razni oblici suradničkog učenja. Socijalno-kognitivni teoretičari modeliranjem nastoje postići da onaj učenik koji u početku samo imitira iskusnog nastavnika, postane učenik koji samoregulacijom prilagođava vlastite strategije učenja kako bi odgovorio na nove zahtjeve okoline. Nastavnici modeliranjem i objašnjavanjem vlastitih misaonih procesa, učenicima mogu pomoći da razumiju te procese te da ih i sami počnu koristiti. Programi samoregulacije često uključuju samoreflektirajuće uvježbavanje pri čemu učenici samostalno uvježbavaju usvojene vještine i strategije, reflektiraju se na proces učenja koji su slijedili, procjenjuju postignutu izvedbu i učinkovitost strategija te, ukoliko je potrebno, modificiraju korištenu perspektivu i rade prilagodbe u fizičkoj okolini kako bi stvorili okruženje koje je povoljnije za učenje.
Jedna od metoda kojima se može potaknuti samoregulirano učenje je recipročno poučavanje. To je metoda u kojoj učenici opažaju nastavnika koji naglas razmišlja tijekom čitanja teksta te tijekom čitanja modelira nadgledanje razumijevanja i strategije koje olakšavaju pamćenje, nakon čega učenici ponavljaju isti postupak, ispitujući jedni druge o tekstu.
Samoregulaciju učenja može potaknuti i suradničko učenje. U ovakvom obliku učenja učenici modeliraju i raspravljaju o vlastitim strategijama učenja i motivacije, koje se zatim „distribuiraju“ po grupi kako bi ih drugi pojedinci preuzeli i modificirali u skladu sa svojim potrebama.
Samoregulacija učenja na različitim nastavnim predmetima
Samoregulirano učenje je važno za savladavanje matematičkih znanja i vještina. Istraživanja su pokazala da je manje uspješnim učenicima potrebno više ulaganje truda u korištenje strategija samoregulacije i rješavanja problema koje su uspješniji učenici vjerojatno automatizirali, dok je veći uspjeh iz matematike pozitivno povezan s pažnjom, osjećajem uspjeha i interesom za predmet. IMPROVE metodom, koju su razvili Mevarech i Kramarski (1997) nastoji se poboljšati znanje i razumijevanje matematike kroz niz metakognitivnih pitanja koje si učenici sami postavljaju. Ova metoda usmjerava pažnju učenika na razumijevanje kada, kako i zašto rješavati probleme. Intervencijama samoregulacije može se poboljšati i razumijevanje i izvedba učenika u školskim predmetima iz područja prirodoslovlja. Cleary i suradnici (2008) su primijenili program poticanja samoregulacije na grupi učenika srednje škole kako bi im pomogli da samoreguliraju izvedbu na testu biologije. Učenici koji su sudjelovali u programu pokazali su značajno poboljšanje na testu i pozitivne promjene u vještinama regulacije i motivacijskim uvjerenjima.
Poticajna okolina i strategije poticanja samoregulacije
Mnogi autori (Many, Fyfe, Lewis, i Mitchell, 1996; Perry, 1998; Turner, 1995) ističu da je pri planiranju intervencijskih programa važno uzeti u obzir način kako učenici razvijaju učinkovite oblike samoregulacije učenja kroz uključivanje u:
a) rad na složenim i za njih značajnim zadacima
b) donošenje odluka o vlastitim procesima učenja, ishodima i kriterijima procjenjivanja
c) suradnički rad i traženje povratne informacije od vršnjaka
d) samoprocjenjivanje vlastitog učenja
Učenici koji koriste samoregulaciju optimiziraju vlastite strategije učenja kroz kontinuiranu samoprocjenu vlastite učinkovitosti pri učenju.
Pomaganje učenicima u postavljanju ciljeva učenja može se opisati kroz nekoliko koraka. Nastavnici mogu na početku od učenika zatražiti da zabilježe vlastite ciljeve i razloge radi kojih su ih odabrali te nakon nekoliko dana tražiti da provjere što su zabilježili, da izbrišu ciljeve za koje više nisu zainteresirani te da zatim postave vlastite specifične ciljeve. U drugom koraku nastavnici mogu poučiti učenike kako da, uzimajući u obzir stvarni vlastiti napredak u učenju, odrede rok za ostvarenje ciljeva učenja. U trećem koraku mogu pomoći učenicima da navedu prepreke u ostvarenju ciljeva učenja, da razmisle o rješenjima i naprave strateški plan. Na kraju, nastavnici bi trebali pomoći učenicima u samoprocjeni. Učenicima koji ostvare postavljene ciljeve, nastavnici bi trebali pomoći da postave izazovnije ciljeve, a onima koji ih ne ostvare da prilagode strategije te ih poticati na ulaganje truda kako bi ih ostvarili.
Poučavanje za samoregulaciju učenja
Samoregulirano učenje je vjerojatnije u okruženju u kojem nastavnici omogućuju učenicima da traže izazove, razmisle o vlastitom napredovanju, preuzmu odgovornost i ponose se vlastitim postignućem.
Ley i Young (2001) navode četiri principa uključivanja samoreguliranog učenja u poučavanje, koji se mogu primijeniti na različita okruženja poučavanja, neovisno o sadržajnom području, metodama ili specifičnoj populaciji koju se poučava, a to su:
a) Priprema i strukturiranje okruženja za učenje
b) Organizacija i transformacija materijala za poučavanje
c) Vođenje bilješki i nadgledanje napretka
d) Evaluacija izvedbe(usporedba sa standardom)
Lončarić (2008b) predlaže različite načine poticanja na proaktivnu samoregulaciju za skupine darovitih, ali neuspješnih učenika i skupine prosječno sposobnih anksioznih učenika. Darovitim i intelektualno iznadprosječnim učenicima koji pokazuju probleme u učenju i akademskom postignuću treba naglasiti važnost ulaganja truda, jer ti učenici često imaju implicitnu teoriju inteligencije koja se može pojednostavljeno opisati pretpostavkom:
„Truditi se moraju samo glupi učenici“. Ovoj je skupini učenika važno naglasiti da ulaganje truda ne znači nedostatak inteligencije. Njima treba naglasiti da je važnije usvojiti što više znanja i vještina nego pokazati da su pametni ili pametniji od drugih te da trebaju ustrajati u onome što im ne ide od prve. Također, njima je potrebno naglasiti važnost postavljanja ciljeva, ponavljanja i uvježbavanja gradiva te provjere vlastitog znanja i razumijevanja gradiva.
S druge strane, prosječno sposobni anksiozni učenici mogli bi imati koristi od nešto drugačijeg pristupa. Njima je potrebno objasniti da je ulaganje truda nužno za razumijevanje gradiva, da nije važno dobiti najbolju ocjenu ili biti bolji od drugih i da neuspjeh shvate kao znak da trebaju promijeniti strategiju učenja. Ovoj je skupini učenika važno prenijeti poruku da nije neophodno prenaučiti gradivo (bez obzira na učinkovitost te strategije u smanjenju anksioznosti), već je važnije imati mjeru u ponavljanju i uvježbavanju i ovladati strategijama razlikovanja važnih od nevažnih sadržaja i razumijevanja naučenog umjesto memoriranja svega što im je dostupno. Najvažnije je podržati ih u tome da ne budu previše samokritični i da vjeruju u svoje sposobnosti.
ZAKLJUČAK
Samoregulirano učenje smatram pozitivnim te mislim da bi ga trebalo poticati na razne načine i koristiti metode navedene u blogu. Dijete je potrebno poticati te mu objasniti kako učenjem spoznaje sebe pa tako i svijet oko sebe. Također treba razviti svijest o jednakosti te pomaganju, pri čemu će samoregulirani učenici uvidjeti važnost u pomaganju ostalim učenicima. Na taj način samoregulirani učenik pomaže drugima, ali i sebi jer razvija svoju osobnost i potencijale. Svaka od ovih metoda sadrži nešto posebno, te korisno za buduće učitelje, pa zato smatram da bi se o samoreguliranom učenju trebalo govoriti više.
1) Što mislite koji je, od navedenih, najbolji način za poticanje i uvođenje samoreguliranog učenja u nastavu?
2) Biste li, kao budući učitelji, koristili barem jednu od navedenih metoda? Obrazložite odgovor.
3) Mislite li da darovitim učenicima treba posvećivati više pažnje nego ispodprosječnima? Zašto?
Izvorni tekst: Lončarić, D. (2014). Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. Rijeka: Učiteljski fakultet u Rijeci. Poglavlje 4: PRIMJENA SPOZNAJA O SAMOREGULIRANOM UČENJU (Autori poglavlja: Maja Močibob i Darko Lončarić)
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&ved=0ahUKEwiOyPi05dnUAhUJbhQKHVmDBlEQFggkMAA&url=https%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F791889.Loncaric_Motivacija_Samoregulacija_Ucenje_e_knjiga_3.pdf&usg=AFQjCNETnvBNuYLkDDFImmhI2ckdhu5WcA
Smatram da je samoregulirano učenje vrlo korisno i da bismo mi kao budući učitelji svakako trebali koristiti sve moguće metode kako bismo olakšali djeci proces učenja i učinili ga zabavnijim. Darovita djeca svakako trebaju imati svoj dio programa u kojem će još više napredovati. To bi se moglo ostvariti nekim dodatnim satima koji su izborni kako nebi zanemarili drugu djecu koja nisu toliko zainteresirana za učenje više o određenom predmetu.
OdgovoriIzbrišiSamoregulirano učenje je jedan od najboljih načina za učenje. Smatram kako bi se sve više trebalo poticati i učitelji bi trebali poticati samoregulirano učenje pružajući djeci podršku, moraju im davati savjete. Također bilo bi dobro uvesti neke zanimljive sadržaje u nastavu i tako poticati djecu.
OdgovoriIzbrišiDarovitim učenicima i ''normalnim'' učenicima bi se trebala davati ista količina pažnje ali bi se darovitim učenicima trebalo davati neke dodatne sadržaje koji bi poticali njihovu darovitost.
Po meni najbolja metoda samoreguliranog učenja je dobra organizacija i transformacija materijala, zato što se tada uključuju svi kognitivni i mentalni procesi i uz dobru organizaciju sve je lakše. Smatram da se svim učenicima treba posvećivati ista pažnja i darovitima i ispodprosječnima i prosječnim učenicima! Sva djeca su ''jednaka'' i zaslužuju jednake mogućnosti, pažnju i najbolje moguće obrazovanje!
OdgovoriIzbrišiSamoregulirano je ucenje veoma vazno za djecu i smatram da bi mi kao buduci ucitelji trebali poticati djecu na isto jer ce na taj nacin nauciti kako da sami uz svoj trud ostvare zeljene ciljeve. Slazem se sa kolegicom Jelenom, svim se ucenicima treba pridavati jednaka paznja ali daroviti ucenici moraju imati dodatne programe koji bi im pomogli da se razviju kako treba.
OdgovoriIzbrišiPotpuno se slažem s koegicom te bih još željela nadodati da je jako dobro što se danas sve više razvija svijest o važnosti samoregluiranog učenja.
IzbrišiSlažem se s kolegicama da je samoregulirano učenje najbolja metoda učenja te da bi joj učitelji trebali pridavati što više pažnje. Mislim da jednako pažnje treba posvećivati i darovitim i ispodprosječnim uuenicima, iako možda malo više ispodprosječnim jer oni zahtijevaju puno više rada i ne mogu se sami snaći, te gotovo išta napraviti bez pomoći.
OdgovoriIzbrišiDosta zanimljivo mišljenje, možda bi se za ispodprosječne učenike mogli zaposliti asistenti da im pomažu te bi se na taj način smanjio pritisak na učitelje.
IzbrišiSlažem se s Monikom da bi se za ispodprosječne učenike trebali osigurati asistenti u nastavi jer nisu ni učitelji svemogući. Također, darovitima treba posvetiti istu količinu pažnje kao i ispodprosječnima jer se nerijetko događa da je njima dosadno na nastavi te to može dovesti do toga da iz dosade počnu ometati nastavu na razne načine.
IzbrišiSmatram da je samoregulirano učenje vrlo korisno i da bismo mi kao budući učitelji svakako trebali koristiti metode kako bismo olakšali djeci proces učenja i učinili ga zabavnijim i efikasnijim.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirano učenje jako korisno i da se o tome više treba govoriti i podučavati djecu. Mislim da učitelj svakom djetetu treba posvećivati istu količinu pažnje.
OdgovoriIzbrišiSamoregulirano učenje je odlična metoda poučavanja te bi ju trebalo podučavati djeci kako bi je mogli usvojiti.
OdgovoriIzbrišiDjecu treba poticati što više da samoregulirano uče.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirno učenje jedan od najboljih oblika učenja. Djeca uče samoregulirano, kada i na koji način žele. Smatram da djecu treba poticati da samoreglirano uče kako bi ostvarili što bolje rezultate i kako bi što lakše usvojili nova znanje i vještine.
OdgovoriIzbrišiMislim da je samoregulirano učenje odlična metoda te bi trebalo djecu potaknuti da ju što više upotrebljavaju.
OdgovoriIzbrišiUčitelji bi svakako trebali naučiti djecu na koji način mogu samoregulirano učiti te ih poticati u takvome učenju. Smatram da svakom djetetu učitelj treba pružiti onoliko pažnje koliko to dijete zaista treba.
OdgovoriIzbrišiSmatram da je samoregulirano učenje zaista dobar način učenja jer tako učenici samostalno i hrabro razvijaju znanje i isto tako drugima pomažu. Svakako mislim da bi učitelji trebali što više provoditi ocaj način učenja jer bi sigurno mnogima znatno pomogao.
OdgovoriIzbriši